Naravno, mogu pružiti neke informacije o temama koje ste spomenuli. Imajte na umu da su informacije u nastavku aktualne od datuma prekida mog znanja (rujan 2021.) i mogu biti podložne promjenama.
Plaće i nadnice u Turskoj
Minimalna plaća u Turskoj za 2021. iznosi 3577 turskih lira (TL) mjesečno prije oporezivanja. Međutim, stvarna plaća za većinu poslova veća je od minimalne plaće. Plaće mogu uvelike varirati ovisno o industriji, lokaciji i razini iskustva.
Troškovi stanovanja u Turskoj
Troškovi stanovanja u Turskoj mogu uvelike varirati ovisno o lokaciji, veličini i stanju nekretnine. U Istanbulu, na primjer, prosječna cijena jednosobnog stana u centru grada je oko 3.000 TL mjesečno, dok bi sličan stan u manjem gradu mogao koštati 1.500-2.000 TL mjesečno. Ako želite kupiti nekretninu, prosječna cijena po kvadratnom metru je oko 7000 TL u Istanbulu i 3500 TL u drugim gradovima.
Troškovi domaćih računa u Turskoj
Troškovi komunalija (struja, plin, voda i smeće) za prosječno kućanstvo u Turskoj iznose oko 500 TL mjesečno. Međutim, to može varirati ovisno o veličini kućanstva, razini potrošnje i regiji.
Troškovi zdravstvene zaštite u Turskoj
Turska ima javni zdravstveni sustav koji pruža besplatne ili jeftine zdravstvene usluge turskim državljanima i legalnim stanovnicima Turske. Ako imate tursko državljanstvo ili boravišnu dozvolu, možete pristupiti javnom zdravstvenom sustavu registracijom u lokalnom zdravstvenom centru. Dostupne su i privatne mogućnosti zdravstvene skrbi, koje mogu biti skuplje.
Troškovi čuvanja djece u Turskoj
Troškovi skrbi o djeci u Turskoj mogu varirati ovisno o vrsti skrbi i lokaciji. Na primjer, dadilja s punim radnim vremenom u Istanbulu može koštati oko 3.000-4.000 TL mjesečno, dok cjelodnevni vrtić može koštati oko 1.000-2.000 TL mjesečno.
Troškovi studija u Turskoj
Školarine za sveučilišta u Turskoj mogu varirati ovisno o programu i sveučilištu. Javna sveučilišta općenito su jeftinija od privatnih sveučilišta. Na primjer, prosječna školarina za javno sveučilište iznosi oko 1.000-2.000 TL godišnje, dok privatno sveučilište može stajati i do 50.000 TL godišnje.
Troškovi hrane i pića u Turskoj
Cijene hrane i pića u Turskoj općenito su niže nego u većini zapadnih zemalja. Na primjer, obrok u jeftinom restoranu može koštati oko 20-30 TL, dok restoran srednje klase može stajati oko 50-70 TL. Cijene namirnica mogu varirati ovisno o lokaciji i vrsti proizvoda, ali općenito su niže nego u većini zapadnih zemalja.
Troškovi transporta u Turskoj
Cijena prijevoza u Turskoj može varirati ovisno o načinu prijevoza i lokaciji. U Istanbulu, primjerice, jedna vožnja javnim prijevozom košta 3,50 TL, dok mjesečna karta stoji oko 250 TL. Taksiji su također relativno pristupačni, s početnom cijenom od oko 4 TL i cijenom od oko 2 TL po kilometru.
Slobodne aktivnosti u Turskoj
Turska je zemlja s bogatom kulturnom baštinom, prekrasnim prirodnim krajolicima i živopisnom suvremenom scenom, koja nudi širok raspon aktivnosti u slobodno vrijeme za posjetitelje i lokalno stanovništvo. Evo nekih popularnih aktivnosti u slobodno vrijeme u Turskoj:
- Razgledavanje i kulturne aktivnosti: Turska je dom mnogim drevnim mjestima i znamenitostima koje su popularne među posjetiteljima, uključujući Aju Sofiju, palaču Topkapi, Plavu džamiju i ruševine Efeza. Ove kulturne aktivnosti pružaju uvid u fascinantnu povijest Turske i nude priliku za upoznavanje raznolikih kultura ove zemlje.
- Plaže: Turska je okružena Egejskim, Sredozemnim i Crnim morem, koja nude obilje mogućnosti za kupanje, sunčanje i sportove na vodi. Neka od najpopularnijih odredišta za plažu u Turskoj su Antalija, Bodrum i Marmaris.
- Kupnja: Turska je poznata po svojim živahnim bazarima i tržnicama, koji nude niz roba od tradicionalnih rukotvorina i tekstila do moderne odjeće i dodataka. Neka od najpopularnijih tržišta u Turskoj uključuju Veliki bazar i Bazar začina u Istanbulu.
- Hrana i piće: Turska kuhinja je poznata po svojim raznolikim okusima i bogatoj povijesti. Posjetitelji mogu probati domaće specijalitete kao što su ćevapi, meze i turska kava. Tu su i brojni barovi i kafići u kojima se posjetitelji mogu opustiti i uživati u piću dok upijaju lokalnu atmosferu.
- Aktivnosti na otvorenom: Prekrasni prirodni krajolici Turske pružaju brojne mogućnosti za aktivnosti na otvorenom, uključujući planinarenje, trekking i skijanje. Neka od najpopularnijih odredišta na otvorenom u Turskoj uključuju regiju Kapadokije, planinu Nemrut i planine Taurus.
- Noćni život: Turska ima živu scenu noćnog života, posebno u Istanbulu, s brojnim barovima, klubovima i mjestima s glazbom uživo. Noćni život u gradu mješavina je tradicionalne turske glazbe i moderne pop i elektronske glazbe.
Općenito, Turska nudi raznoliku ponudu slobodnih aktivnosti za posjetitelje i lokalno stanovništvo, što je čini popularnim odredištem za one koji traže kulturu, opuštanje i avanturu.
Oporezivanje i socijalno osiguranje u Turskoj
Oporezivanje i socijalnu sigurnost u Turskoj reguliraju Turska uprava prihoda i Institucija socijalne sigurnosti (SGK).
Oporezivanje: U Turskoj se porezi dijele u dvije kategorije: izravni porezi i neizravni porezi. Izravni porezi su porezi na dohodak, bogatstvo i imovinu, dok su neizravni porezi na robu i usluge.
Pojedinci koji su rezidenti Turske dulje od šest mjeseci u kalendarskoj godini smatraju se poreznim rezidentima i podliježu oporezivanju svog svjetskog dohotka. Nerezidenti se oporezuju samo na dohodak ostvaren u Turskoj. Porezni sustav u Turskoj je progresivan, što znači da oni koji zarađuju više plaćaju veći postotak poreza na svoj prihod. Porezne stope variraju ovisno o vrsti i visini dohotka.
Neizravni porezi u Turskoj uključuju porez na dodanu vrijednost (PDV), posebni porez na potrošnju (SCT) i biljegovinu. PDV je najznačajniji neizravni porez u Turskoj, a naplaćuje se na robu i usluge po standardnoj stopi od 18%.
Socijalna sigurnost: U Turskoj je sustav socijalne sigurnosti obavezan za sve zaposlenike i temelji se na načelu raspodjele, što znači da sadašnji radnici plaćaju beneficije sadašnjih umirovljenika. Sustav socijalne sigurnosti pokriva zdravstveno osiguranje, mirovinsko, invalidsko osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti i osiguranje od nezgode na radu.
I poslodavci i zaposlenici dužni su plaćati doprinose u sustav socijalne sigurnosti, a stope variraju ovisno o vrsti osiguranja. Doprinosi poslodavca uglavnom su veći od doprinosa zaposlenika. Samozaposlene osobe također su dužne plaćati doprinose u sustav socijalne sigurnosti.
Općenito, Turska ima sveobuhvatan porezni sustav i sustav socijalnog osiguranja koji pruža beneficije svojim građanima i stanovnicima. Međutim, stope i propisi poreza i socijalnog osiguranja podložni su promjenama ovisno o ekonomskoj i političkoj klimi u zemlji.